Svima koji su imali priliku da se upoznaju s mogućnostima koje pružaju računari, jasno je da o njima više ne možemo razmišljati kao o nečemu što tek dolazi; oni iz dana u dan sve uočljivije postaju dio naše svakodnevice. Računari su izvršili pravu malu revoluciju među slijepim osobama, jer zahvaljujući njima mnoge stvari nam postaju pristupačnije - knjige, razni časopisi, obrada teksta i zvuka, savremen način komuniciranja itd.
I bez obzira na to što na zapadu slijepi ljudi već uveliko osvajaju nova radna mjesta uz pomoć računara, kod nas je sve još uvijek negdje na početku; uglavnom je pojedinac prepušten sam sebi da pronalazi načine kako će napredovati u toj oblasti. Internet ovdje ima svoju nezamjenjivu ulogu, jer tako zainteresovani korisnici računara lakše komuniciraju, učlanjuju se na liste preko kojih razmjenjuju iskustva, pomažu jedni drugima i šire zanimljive i značajne informacije.
Izuzmemo li višemjesečni kurs koji se održao 2003-2004. godine u Banja Luci pod pokroviteljstvom Talijana, a s ciljem sticanja ECDL diplome,sličnih okupljanja i aktivnosti nije bilo. Uvažavajući sve ono što se čini na polju kulture i sporta, moram da primjetim kako je oblast informatike u odnosu na pomenute dvije oblasti apsolutno zapostavljena. Hoće li se tu nešto promjeniti ili ne, zavisi od svih nas zajedno.
Derventska organizacija ulaže puno truda, napora i želja da se makar u njenim okvirima stvari pokrenu naprijed, ali s neskrivenom namjerom da prouzrokuje lančanu reakciju i u drugim organizacijama. Prije nego što je bio prihvaćen jedan naš projekat o nabavci računarske opreme, moralo je biti napisano više sličnih projekata koji nisu dobili "zeleno svjetlo". I tako, 2004. godine Moss Derventa je uspjela da nabavi četiri nova računara s dodatnom opremom i odmah se krenulo sa aktivnostima. Održan je kurs za računarske početnike koji su vodili Draško đukić, Milka jaćimović, Vladimir čečavac i moja malenkost. Tako sada u našim prostorijama postoji računarski kutak koji mogu da posjećuju i koriste svi zainteresovani članovi Moss-a.
U skladu s novim tendencijama i potrebama, ove godine smo se odlučili za organizovanje još jednog kursa. Riječ je o radu s bazama podataka tj. o Access-u, programu za izradu baza podataka. Ovo je program koji slijepe osobe na našim prostorima vrlo malo koriste , pa su samim tim i iskustva u radu sa Access-om prilično siromašna. Takođe, vrlo malo je i osoba koje su u stanju da prenesu takvo znanje na razumljiv i nama prihvatljiv način. često se događa da već na samom početku ospore bilo kakav ozbiljniji rad u nekom programu, iz prostog razloga što ni sami nisu dovoljno upoznati s mogućnostima koje pružaju čitači ekrana. Tako smo mi u pomoć pozvali Davorina Mihića, našeg nastavnika s već pomenutog kursa u Banja Luci. Dakle, kurs Access-a u derventskoj organizaciji trajao je od 8. oktobra do 4. novembra. Održano je 30 časova kroz koje se pet polaznika bolje upoznalo sa osnovama rada u ovom programu: Dušanka Marčetić, Savo Popadić, Milka Jaćimović, Vladimir čečavac i Violeta Pećić. Davorin Mihić, voditelj ovog kursa je inače vrstan stručnjak baš u oblasti izrade baza podataka, koautor je priručnika za rad u Access-u,a stalno je zaposlen na aerodromu gdje upravo uređuje i održava tamošnju bazu podataka. Ipak, usuđujem se da zaključim kako je za saradnju s njim od presudnog značaja bilo naše izuzetno pozitivno iskustvo s prethodnog kursa, jer njegov pristup, način predavanja i fleksibilnost u radu s nama su takvi da ih se ne bi postidjeli ni najiskusniji tiflopedagozi. Uz to imali smo sreću da mu se obratimo baš u periodu kada je raspolagao s nešto više slobodnog vremena. I ovog puta saradnja s Davorinom Mihićem bila je više nego odlična.
Sada se nadamo da će i druge organizacije biti potaknute na slične aktivnosti, što bi na kraju trebalo da rezultira i novim, masovnijim okupljanjima kao što to već rade naši susjedi. Informatički kampovi u okviru kojih bi se organizovala predavanja, razmjena iskustava, izložbe novih pomagala i informatičke radionice trebalo bi što prije da nađu svoje mjesto među našim planiranim i realno ostvarivim aktivnostima. Tačno je da finansijski sredstava nema dovoljno, ali bi se "kolač" kojeg već imamo mogao možda i drugačije razdijeliti. Ne bi smjeli ni zbog mladih generacija koje pristižu da se ponašamo odviše komotno zapostavljajući sve one mogućnosti koje računari pružaju baš slijepim osobama. Vjerujem i znam da nisam usamljena u ovakvim i sličnim razmišljanjima.
Autor: Violeta Pećić