Političko gledište o slabovidnosti nudi čvrste smjernice za podržavanje interesa slabovidnih osoba. Ideje razvijene u dokumentu, u kojem stoji načelo "društvo za sve", što podrazumijeva i slabovidne osobe, (dokumenat se nalazi na web stranici Evropske unije slijepih) na liniji su sa novom filozofijom Svjetske zdravstvene organizacije koja uzima u obzir oštećenja i invalidnost.
Ono što je Svjetska zdravstvena organizacija započela 1980. godine, kao međunarodnu klasifikaciju o oštećenjima, invalidnosti i hendikepu, pod uticajem pokreta invalida, postala je međunarodna klasifikacija o funkcionisanju i zdravlju.
Svjetska zdravstvena organizacija smatra da različitost predloženih konceptualnih modela omogućava da se shvate i objasne invalidnost, funkcionisanje i hendikep. Konceptualni modeli mogu se izraziti kroz dva suprotstavljena gledanja - medicinski model nasuprot socijalnom modelu.
Međunarodna klasifikacija o funkcionisanju i zdravlju temelji se na integraciji ovih dvaju suprotstavljenih modela. S namjerom da se postigne integracija različitih perspektiva primijenjen je bio-psiho-socijalni pristup. Klasifikacija pokušava da sintezom obezbijedi jasan cilj perspektiva koje se tiču zdravlja počev od bioloških, individualnih do socijalnih. Klasifikacija nudi programe za stvaranje povoljnih zdravstvenih uslova za pojedince i sredinu u kojoj oni žive. Svakako, sada je moguće kontrolisati kvalitet života i preduzimati sve mjere u cilju njegovog poboljšanja. Čvrsto vjerujemo da vodeći princip u selektiranju mjera mora maksimizirati jednaku šansu za participaciju u društvo. Ovo važi za svaku pojedinačnu slabovidnu osobu i za sve slabovidne osobe kao i grupe. Definicije i osnovna prava ranije formulisana čine osnovu politike Evropske unije slijepih u postizanju pune participacije za slabovidne osobe.
Evropska unija slijepih priznaje kao oficijelnu medicinsku definiciju o slabovidnosti definiciju koju je postavila Svjetska zdravstvena organizacija. "Osoba s niskim stepenom vida naziva se slabovidnom osobom; slabovidna osoba ima oštećenje vidne funkcije čak i nakon medicinskog tretmana i standardne korekcije koja se odnosi na prelamanje svjetlosti; njena sposobnost percipiranja manja je od 30%; njeno vidno polje manje je od 10 stepeni od fiksirane tačke, ali ona upotrebljava ili je u stanju da upotrijebi vid u planiranju i izvršavanju zadatka" (Bankok, Svjetska zdravstvena organizacija, 1992.).
Prema procjeni Svjetske zdravstvene organizacije 180 miliona ili 3 odsto svjetske populacije su osobe sa oštećenim vidom od kojih 135 miliona su slabovidne osobe.
Procjenjuje se da u zemljama Zapadne Evrope 2 odsto populacije ima oštećen vid, od toga su 90 odsto slabovidne osobe.
Medicinska definicija o oštećenom vidu korisno je sredstvo u procjenjivanju broja osoba u datoj oblasti koje imaju jedan ili više oblika oštećenja vida. Ovakvo stanje traži planiranje razvoja i osposobljavanja sadašnjih i budućih ustanova. Međutim, ovo ne bi trebalo posmatrati drugačije nego kao smejrnicu i ne bi se moglo primjenjivati kao kriterij za uključivanje pojedinaca u ustanove.
Evropska unija slijepih je svjesna odnosa između oštećenja vida i invalidnosti. Međutim, Evropska unija slijepih odbija potpunu uzročnu vezu između oštećenja vida i invalidnosti, godinama propagiranu u medicinskim modelima. Evropska unija slijepih je svjesna i odsustva odnosa između vizuelene sposobnosti i vidnog polja na jednoj strani i odgovarajućih pomagala i ustanova na drugoj strani.
Ustanove bi trebalo da se temelje na vrijednosti ličnih potreba, a ne isključivo na medicinsko-dijagnostičkim vrijednostima. Drugim riječima ne radi se o vizuelnoj sposobnosti i suženom vidnom polju nego o potrebi da se dobije podrška za bitne aktivnosti koje određuju pristup medicinskim ustanovama.
Slabovidna osoba definisana je kao osoba sa oštećenim vidom koja obavlja jednu ili nekoliko sljedećih aktivnosti: čitanje i pisanje, orjentacija i kretanje, aktivnosti iz svakodnevnog života, komunikacija, obavljanje bilo kojeg zadatka koji zahtijeva vid.
Evropska unija slijepih podržava definiciju o invalidnosti koju podržava Međunarodni pokret invalida. "Invalidna osoba je pojedinac, nalazi se u nemogućoj situaciji; u svom djelovanju spriječena je ekonomskim, socijalnim barijerama kao i barijerama okruženja, tako da ta osoba ne može da prevaziđe nametnute barijere na isti način kao druge osobe". Sve ove barijere jako često su uzrokovane marginazilirajučim stavovima društva prema invalidnim osobama. Na društvu je da eliminiše, reducira ili komepnzira ono što je zbog barijera nemoguće ostvariti i da svakom pojedincu omogući građansku ravnopravnost poštujući prava i dužnosti svakog pojedinca.
Svako ko ne nepotpuno participira u društvu zbog oštećenog vida trebalo bi da pripada interesnoj grupi članica Evropske unije slijepih. Medicinska definicija ne bi smjela biti upotrijebljena da bi isključila slabovidna osobe iz medicinskih ustanova i ustanova za slabovidne.
Pravo na upotrebu uvećanog vida. Slabovidne osobe upotrebljavaju kombinaciju vizuelnih tehnika - tehnike za uvećanje i kompenzacju vida i druge tehnike koje obuhvataju potrebe njihovog oštećenog vida. Slabovidne osobe imaju pravo na optimalnu upotrebu svog vida. Da bi tako i uradile, slabovidne osobe imaju pravo na posjedovanje svih odgovarajućih pomagala i opreme kao i pravo na korištenje ustanova i vizelno prilagođenih okruženja.
U članu 7. Evropska unija slijepih naglašava da bi trebalo da svim slabovidnim osoba budu dostupni tehnička pomagala i ustanove. Ovo je posebno važno za starije osobe kojima nisu dostupne ustanove koje se bave oštećenim vidom jer te osobe nisu angažovane u edukativnim programima i na redovnom poslu.
Čak i kada slabovidne osobe primaju pomoć, osposobljavaju se i kada je njihovo lično okruženje prilagođeno i upoznato s njihovim potrebama, mogu postojati propušteni zadaci. Kao posljedica u ovim situacijama, slabovidne osobe su unazađene jer nisu u mogućnosti da na najbolji način upotrijebe svoje potencijalne sposobnosti. Obezbjeđivanje lične pomoći omogućilo bi slabovidnim osobama da razvijaju svoje potencijalne sposobnosti koje bi ih lakše dovele do uključivanja u njihove zajednice i društvo. Slabovidne osobe imaju pravo na ličnu novčanu pomoć kako bi obavljale bitne zadatke.
Za neka stanja oka medicinski tretman je poželjan, posebno ako se uradi blagovremeno. U sadašnjosti mnoge osobe postaju slabovidne zato što ima medicinski tretman nije bio na raspolaganju ili nije obezbijeđen kada je mogao biti najkorisniji. Ako su osobe, čije stanje oka zahtijeva medicinski tretman, voljne da im se takav tretman uradi, one na to imaju pravo.
Slabovidne osobe imaju pravo na društvo bez barijera uključujući tu vizuelni pristup javnom saobraćaju, javnim ustanovama, sudjelovanje u slobodnim i društvenim aktivnostima, upotrebu informacija i bankovnih pogodnosti. Slabovidne osobe imaju pravo na upotrebu vizuelno-kompenzacionih sredstava kako bi prevazišle barijere prilikom putovanja, posjećivanja javnih ustanova, učestvovanja u javnim i društvenim aktivnostima.
Evropska unija slijepih svata da nazadne društvene stavove mnoge slabovidne osobe doživljavaju kao nepravdu koja zahtijeva zakonski i politički odgovor u formi antidiskriminacije i zakonodavstva koje štiti prava slabovidnih osoba.
U zaštićivanju interesa slabovidnih osoba Evropska unija slijepih svoje političke akcije svrstava u dvije kategorije:
Evropska unija slijepih daje visok prioritet pokretanju javne svijesti radi spoznaje teškog položaja slabovidnih osoba
Rješenja za slabovidne osobe u kontekstu primjene univerzalnog dizajna u suprotnosti su sa rješenjima za slijepe koja se temelje na auditivnim i taktilnim metodama. Na rješenja za slijepe i slabovidne osobe trebalo bi gledati kao na dva različita pristupa. Oba pristupa morala bi obezbijediti primjenu univerzalnih principa kako bi se upoznali s potrebama invalidnih i neinvalidnih osoba.